Rekli su mi da sama neću moći
izliječiti rane na duši
dočekati neke noći
sabrati svoje čežnje
dok se kamenje poda mnom ruši
rekli su mi
da previše sanjam
i da je stvarnost gruba
da u dubine ne uranjam
da držim se ruba
rekli su mi
da samo sam žena
što živjet mora u sjeni
da past ću poput plijena
ako budem val što obalu pjeni
rekli su mi
da ne gledam ka cesti
što u nepoznato vodi
da uvijek ću se smesti
ako sanjam o slobodi
nisu znali
da spajaju me sjajne niti
koje sunce zemlji šalje
i kao mala kap tečem
u daljinu...sve dalje i dalje
irida
bglavac
