Duga lomi jutarnju svjetlost, a u meni zakopane šifre žive i nose poruke iz svijeta otkud sam dolutala i nasukala se na tvoje obale.
U sivom kamenu prepoznajem tvoje lice izvan sfera snova, a negativni vokali žude za pozitivnim konsonantima i pričaju svoju realnost.
Crkveni zvonik započeo je svoju jutarnju molitvu ljudskom uhu da ga posluša i ne zaboravi pozitivan predznak današnjeg dana.
Sunce je obasjalo mjesto gdje si otvorio svoje plave oči, udaljen od mene samo tih šesnaest sati, ali kao da je nebo ugasilo svaki plamen svijeće kad nas razdvaja život i zora zatiče odvojene u posebnim molitvama jutarnjih anđela.
bglavac
edin.kecanovic
