Razbit ću stihove u sitan prah
Izgubit će moć, doživjeti krah
Život ću njihov spremit u urnu
Rasuti morem po vremenu burnu
Pjesništvo moje umrijet će bez riječi
I više ništa neću reći
Neka se more stihovima gosti
Neka na dnu im počivaju kosti
Jednom će možda otkrit fosile
I saznat da nekad to pjesme su bile
Reći će netko, ovo je lijepo
Zašto da leži potpuno slijepo
Dići će ih gore, oslobodit more
Pričati da još morem šumore
A onda pospremit nečujno, brižno
Tako će zaspat moje pjesništvo vrižno