Sve bliže su granice moje zemlje, koju davno napustih u potrazi za malenim kamenčićem Istine, sasvim malim, običnim kamenčićem, kojeg su svuda tražili, širom ove zemlje pojavnosti, u koju dođoh, ne bih li ja bila sretne ruke..

Svatko ima svoju viziju, i svi ga traže baš tamo, gdje im zasvijetli varljivim sjajem..

Neki brzo podignu kamenčić, pa sakriju u njedra, ne bi li Istinu sačuvali samo za sebe.. Pa se razočaraju gurnuvši ruku, jer iluzija se voli igrati sa onima koji u nju vjeruju..

Drugima kamen zasja kao suho zlato, pa se polakome, pokušavajući taj kamen uvećati, traže još, okupe oko sebe vrijedne istomišljenike, pa svi zajedno uzaludno ispiru sito na rijeci zaborava..

I tako im prođe život u sljedbeništvu.. Ni pomaka svoga koraka..

Trećima netko kaže da je kamen na određenom mjestu, ali nemaju odvažnosti sami ga potražiti, jer je daleko, na samom dnu crnoga mora, gdje svjetlo nikad doprlo nije..

Pa oni koji  traže zrno ljubavi, ne misleći na vlastiti put, potonu i nestanu, uvjereni da će ih oni koji su ih poslali bar pamtiti radi učinjene žrtve..

Oni koji žrtvuju druge zapravo ni ne postoje..

Opet igra bez granica..

Taktika Maje je začudna...

Sve bliže je stapanje noći sa danom, i baš tamo, krije se taj maleni, sasvim maleni kamenčić

Tek sada shvaćam da zapravo idem u susret mnogobrojnim dušama, koje strpljivo čekaju da im taj kamenčić pokažem.. Jer svatko od njih ima svoj kamenćić za sebe..

Tek zajedno, kada svi odložimo naše djeliće pronađene Istine, sagradit ćemo grad svjetla..

Prepun ljepote potpunosti..