Na raskršćima,u jesen
zbunjeni se sastaju ljudi i ptice
i zeleni vjetar dugo svira u krošnjama
kad umire duša,očekuje se na njima
svjetlo novog svanuća
na raskršćima često pronađemo sebe
i bolje shvatimo druge
na raskršću,u suton
volim biti nasmijana
sa crvenom nadom u njedrima
I život ponekad zastane na raskršćima
ona su uvijek neobična
i znak čekanja
uvijek je moguće sa njih skrenuti
na pravu stazu
ona su dio nedosanjanog neba
i svijetli zov budućnosti