napisano 11.6.2005. u 11:57h
na portal iskrica-weblog,
a iz 1. zbirke
"Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=56611
U te rane jutarnje sate gledam svoje rascvale usne, jezik pamti gorak okus tvojih usana.
Sjeverni vjetar jutros je pomilovao moje oči, zašumio u trepavicama i spustio mi pogled prema travi zgaženoj na putu.
Bezbrojne želje se uskovitlale u 'virovitim grudima', koljena su zadrhtala, dok sam prolazila tvojom ulicom.
U te rane jutarnje sate sjećam se kako je bilo dobro ono vino što se cijedilo niz moj vrat, dok si me tješio šapatom, kojim se tješe rasne životinje i dok si u toj disharmoniji dignutih ruku naglašavao hladnoću svog plavog pogleda.
U takvim jutrima te se obično sjetim sa radošću rijetkosti i punoćom zapostavljanja zraka u grlu.
Napisao si prigodne stihove jednog dana i otpuhnuo ih prema meni, dok sam se ja bacala u noćne mreže tuđih ruku i proklinjala dan kad sam ostala bez tebe.
Iz tih mreža se još izvlačim i želim, da mi se i dalje cijedi vino niz vrat i da se želje uskovitlaju u još virovitijim grudima pa da konačno prestanem željeti ovakva jutra, kad sam, kao i onda, bila samo sa tobom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php