Ne kucaj mi na vrata
u rane zimske zore,
ne traži da dođem
i vidim oči umorne, lice sivo
ne bûdi mi sjećanja
na takve zore, mučne sate
kad sam znala samo za te,
u zimi se grijala
od tvog divljeg pogleda
i mislila, o Bože,
je li još neku isto tako gleda?
Zato sve noći,
koje će doći
bile zimske ili ljetne,
za mene su bolno sjetne
i neće me nikad uvjeriti moći
da je onda bolje bilo,
i da je srce htjelo
taj pakao i tu zimu
sa tobom proživjeti
i zauvijek u tuzi nestajati.