već sad vidim padaju oni što se veru
a i kuda su srljali
pa doći će bog..ako je obećao
često čujem u prolazu u razgovoru:
nisam uspio u životu
parće trenutaka i mnogo maštanja
a ostalo ..samo praznina..praznina i dosada
pa čak ni straha..ni dvojbe..sad kad pogledam.
Velik je zagrljaj ako se poželi
pogled da se zavoli
poljubac da srce umiri
i ruka pružena u nevolji da nas izbavi
i riječ da nas umiri
i molitva da Gospod usliši...
sve ono što ne razumijemo a želimo
svo crnilo koje prolivamo
po divnim, živim bojama
koje nam je ostavio u prepoznavanje
vjerujem..zato, jer ih u sebi nosimo...
ja vjerujem..
možda prekasno..
možda nedovoljno
....možda krivo..
dopustit ću svom umu još par pitanja
da mi kroz pjesmu provuče sve svoje sumnje
dopustit ću mu ....kao da okrećem drugi obraz
a već sad...vračaju se boje
probijaju kroz crnilo masno i ljepljivo crnilo
i evo
..pokazuje se bijela..
evo..i plava..
žuta..
ovu još nisam vidio,lepršava....
nazvat ću je..Radost