Na početku ne bijahu riječi

već samo gestovi, mimike, glasovi i krici

Zarobljene stijene jedna drugoj

su brazdale lica

Vodopadi grgoljili svojim grlima

Oči izvaljene kao šumski bezdani

ili zatvorene kao pred nečim

u što se ne smije pogledati

Postojali su nijemi govori voća koje pada

Ptice su cvrkutale

psi su lajali

Odasvud je vjetar svirao svoje svirale

Morske su se školjke otvarale prema vječnosti

Svjetlost i sjenke su iscrtavali

svoje bajke radosti i straha

Ali gdje su bile riječi

Razorna grmljavina je zaglušivala

sijevale su munje oštre kao zubi

pucale su sjekire i razlijegali se krici

postojali su plač i smijeh

osmijeh i milovanje

prsti ako pjenušavi sunčev jezik

Postojao je prijeki pogled oka

i ruke u šaku stisnute

Postojali su odjek i pamćenje

misao i jezik

Ali gdje su bile riječi

prije nego je netko progovorio

zar nitko nije imao misli na jeziku?

Kada su riječi uzmogle

sa budu rođene?