1.

Svijet skida krinku veličine pred svojim ljubimcem.

Smanjuje se na mjeru jedne pjesme, na jedan cjelov vječnosti.

 

2.

Jutros sjedoh kraj prozora, gdje svijet poput namjernika zastaje na "trenutak,

da bi mi kimnuo i krenuo dalje.

 

3.

Sjenu svoju bacaju preda se oni koji nose svjetiljku na leđima.

 

4.

Da postojim, to je stalno čuđenje koje je život.

 

5.

Ne krivi svoju hranu zato što nemaš teka.

 

6.

Ti si se nasmiješila i povela razgovor ni o čemu, a ja oćutjeh koliko sam dugo na to čekao.

 

7.

Nijema je riba u vodi, bučna je zvijer na zemlji, ptica u zraku pjeva. Ali čovjek ima u sebi tišinu mora, buku zemlje i glazbu zraka.

 

8.

Duh oštar a neširok, zabada se na svako mjesto, ali se ne pokreće.

 

9.

Najbliži smo veličini, kada smo veliki u skromnosti.

 

10.

Vrabac žali pauna zbog tereta njegova repa.