U naručju Boga, duša sniva
prije no što se, na zemlju spusti
kao zvijezda mala,velovima se pokriva
čežnju svoju za životom ,kad izusti
Zaboravlja da, besmrtna je bila
ulazeći u svoje, smrtno tijelo
i da je svjetlost, Božju lila
obučena u... posve bijelo
Iluzije svijeta ,na tren je zanesu
začarana njima,zemljom kroči
zaigrana u ljubavnom plesu
sja ta duša,kroz ljudske oči
Dugo tako,oko nje igraju sjene
i život joj mrežu, svoju plete
ali jednom,duša se prene
leptiri čežnje,u nju slete
Tad se opet u naručje, Boga vrati
sretna,što je živa bila
kao anđeo ponekad, na zemlju svrati
ili kao neka dobra vila
bglavac
irida
edin.kecanovic
