Kada se
Tvoji dlanovi
odlučno provlače
kroz aurnu
koprenu Moje
razgovorljive duše
osjećam
maglovitu bešumnost
anđeoskih krila
uljudbenim dolaskom
liježe univerzum
u Meni
kao u kolijevku
voljenja
samo onda kada
Tvoji dlanovi
iskroje
po sopstvenoj mjeri
dječji osmjeh
na naboranom licu
ostarjelog
čekanja