Putovanje

 

U maglovitom jutru kad krenem na put

Oči moje ne vide, pa neznam kud

Ne bojim se, idem, odbacim strah

Sve što je teško postat će krah.

Život se rađa u bojama duge

Lebdi polako putem sreće i tuge

Vodi me sa sobom kroz beskraje neke

Posute srećom izgubljene zemlje daleke.

U bezdanu nade i ostvarenog sna

Umor me hvata bojim se dna

Svijetlosna zraka obasjava mi put

Hvatam se čvrsto za njenu skut.

Ne skrećem sa puta, ne tražim gral

Ne želim da odem u podzemlje sna

Gdje zvijeri bijesne slave svoj pir

Pogrešan korak i ode moj mir.

Na hridi oštroj šibanoj olujom

Svjetionik stoji zagrljen morskom strujom

Svjetlom svojim obasjava kraj

Pokazuje put kući, u vječni zagrljaj.