Pokrio me san sinoć...san bez snova...Svoja tamna krila spustio je na oči, noćna tmina zgusnuto se povukla u kut...čekala je...Otvorila sam oči srca...ispod sunčane staze vidjeh sjenu kako me zove...Kamen i pijesak... Izvor, iz kojeg teče bistra voda, ne gubi se u pijesku...Noćna tmina zgusnuto čeka u kutu...Na oltaru noći zapalila sam svijeću...Otvorenih očiju, dok me san pokrivao, krenula sam putem sjene što me zvala da vidim kakav je život pastira...Kako mogu biti pastir, kad ne znam što je to...Crveno Sunce sna se smiješilo...Snovi bez boja, bez vremena...Glazba bez zvuka...Je li bilo prije ponoći ili nakon nje, ne znam...Noćna tmina je zgusnuto čekala u kutu.. Djena me vodila do predvorja raja. S one strane postoje jedna vrata...Kroz ta vrata prolaze samo čista srca...Zastala sam...Je li moje srce tako čisto?...Počelo je jače kucati...kuca li od sumnje ili pitanja, zašto ga to pitam?...Sjena me odvela dalje, pokazala mi je odgovor... Noćna tmina se pokrenula iz kuta...Odgovor je stajao, blistav i jasan, zlatan i čist... Na oltaru noći svijeća je dogorijevala, ugasila se...Odgovor je stajao i dalje, srce se nasmiješilo...