Pustit ću more
u svoju sobu
bez pragova i vrata
neka plima donese
miris tvoje kose
i ostavi mi na pijesku
školjku
biserne tvoje ranjivosti...
Pustit ću modro
pustit ću sivo,
pustit ću oluju
i lahor
da me dotiču
tvojim očima
jer
u njima nemir pleše
kroz njih
tvoji prsti
moje usne miluju...
Pustit ću more tvoje duše
u sobu
moje prolaznosti,
jer
kad sve bude odnešeno
ostat će obala ljubavi naše
na kojoj ćemo
goli pod Suncem
sami pod Mjesecom
spojiti naša sjećanja
u jedno i jedino
neprolazno
sutra...
irida
bglavac
