Pustit ću uzicu,
papirnatog zmaja iz moje ruke,
kao davno vilinog konjica
kad sam bila dijete,
jer onda još shvatih
da ljubav ljubi slobodu,
i ne poznaje grč
nametnute brižnosti
i skrivene zavisti...
Pustit ću zmaja šarenog,
neka sam leti,
makar mu grane
papirno tijelo iskidale,
i po cijelom nebu ih
raširile...
Pustit ću, sve ću pustiti
da leti,teče,
ali bez mrve tuge u oku,
i bez suza sreće...
Pustit ću
da ne osjećam ništa, jer,
osjećaj svaki
ponovo uzicu u dlanu steže
i ljubav, koja slobodu ljubi
uz zemlju
veže...
bglavac
irida
edin.kecanovic
