Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
559
OD 14.01.2018.PUTA
pusti me...
Iz ovog jutra u sljedeću noć... uz šalicu kave, gorke kao ovaj život, ponijet ću slabi sjaj i izliječiti tijelom tvoju ranjenu dušu, položenu uz mene poput misterioznih velova što obavijaju razgolićenost svetkovine ljetnih noći. U sljedeću noć, iz ovog beživotnog jutra, donijet ću ti morsko dno mojih želja što plove poput školjkaša sa teškim teretom na svojim slabim ramenima. U tu noć slavlja ovih ljetnih trenutaka zalutat ću s tobom u neki piktogram magičnih oltara tvojih ljubavnih riječi, koje uvijek slome moj otpor i povedu me u te noćne šetnje visokim travama i kroz toplinu ruke u ruci dovedu tamo gdje me osvijetli polarna svjetlost mog bezdana. Zato, pusti me da ove zlatne zore, danas tako beživotne, a sutra tako mekane, čitam iz knjige tvog života i u sljedeću noć dođem na izvor ovog što sam tako dugo čekala i dočekala – tebe.
irida
bglavac
