Unatoč svemu...
Ja i dalje ostajem
nepopravljivo ista,
među dlanovima mi
prah zvjezdani blista...
I dišem plavo,
i plačem kristalno
i smijem se astralno..
I volim, kad me najviše boli
i darujem se svima,
kad me od mene,
tek malo,
za preživjeti ima..
Ja nisam buka novostvorenih
svjetova,
ja sam tišina uzdaha
stvaranja
i šapat cvjetova...
I dalje, i uporno
želim ljubav sačuvati,
makar me nikad ne prestalo boljeti,
jer znam,
unatoč svemu,
da treba do kraja
ljude voljeti...