Mjeseče!

Nestaško si znaj
Tvoj me odraz opet mami
Da uhvatim rukom.
Ili bar dodirnem
Neuhvatljivi zvjezdani sjaj.

Čuvar ti si zvjezdanoga blaga
Posutog po nebeskome svodu
Ploviš...

Jedriš...

Zaranjaš u tamu
Tvojim carstvom kruže meteori
Što su nalik svemirskome brodu.

A mi ljudi tražimo te
Pogled podižemo prema ebi
Odgovore očekujemo...nestrpljivo...
Ti se smješiš...pa nam kažeš;
To što tražite, pronađite u sebi!

I po tko zna koji puta
Zvjezdano će dijete pružiti ruke
Podizati pogled i potražiti odsjaj u noći
Zvijezdu jednu dotaknuti će srcem
I na počinak nanovo poći.

Mjeseče!

Lukavac si mio...
Danas sjajiš punim sjajem
A još neki dan od oka si se krio
Jedrio si...

Plovio...

Ronio u noći...
U snovim šaputao nježne rime
I davao obećanje
Da će tvoj sjaj.
Ponovno do mene doći.

(safiris.blog2006)