Otvori svoj dlan, podigni me k suncu
i pusti me malo da raširim krila.
Odletjela bih prema planinskom vrhuncu
jer tamo još nikad nisam bila.
Tako želim upoznati ovaj svijet!
Predugo sam stajala na tvom ramenu,
a sad sam tako... spremna za let!
Idem vidjeti runolist na velebitskom kamenu!
Kako je divno biti mala ptica nebeska,
letjeti kroz prostor, lakoću, slobodu...
iznad mirisnih polja lavande i vrijeska,
kušati zrno grožđa, piti jezersku vodu...
Kljunom svojim s crvenih ruža skidam trnje,
pjesmom svojom tugu tjeram, koliko je u mojoj moći...
Vratit ću se! Na tvome dlanu čekat će me zrnje,
mazit ćeš mi perje, a ja ću, umorna, sklapati oči...
bglavac
irida
edin.kecanovic
