Prostrli su predamnom
put od cvijeća
zarobili me u čaroliji sna
tražeći od mene
da ne dodirujući latice
stopalima svojim
dođem do konačišta
gdje nasmiješeni kraljević
raširenih ruku čeka...
Kako da nježnost cvijeća ne uništim
a put predamnom prijeđem?
Krila me čekaju tek kad do kraja
dođem
a zagrljaj
kad spoznam kako put da prijeđem...
Zamolit ću gospu od ruža
da mi malenu trnovitu stazu, negdje,
pored prostrtog puta napravi
jer,
trnjem ću lakše koračati
iako će malo više boljeti...