Opet bih brojala kapi kiše
slušala pjev ptica
vjetar kako u krošnjama diše
dotakla se tvog lica
opet bih obrisala stakla
sačekala proljeće u sjeni
stigla do raja ili pakla
poklonila se tvojoj sjeni
prošlost da se vrati istog trena
suze kad zapeku
čamac bih pustila niz rijeku uspomena
opet bih brojala kapi kiše
preskačuć lokvu na putu
I pustila dušu da se njiše
skrivena u tvom majčinskom skutu
vrijeme u nepovrat nosi
prošlost..nasmijano lice
sa neba kiša rosi
na promočeno krilo ptice