kao da sam zaboravio hodati
gledati ispred sebe
noge vučem ramena poginjem
i često govorim..oprostite..samo da prođem..
a nikome ne smeta..prolaz je širok..
a tek pričati..nešto objasniti..više ne umijem
naprosto zastanem i odem..nedorečen..
već dugo nigdje nisam zakasnio
i već dugo nikoga nisam ni čekao
i već dugo nigdje i ne želim ići
i već dugo osvaja me moć promatranja
al promatranje ne trpi čuđenje
ne ,ne dozvoljava da se čudim
samo da promatram..
i nema ushita ni zanosa
moć promatranja...
klopka uma koju sam očekivao mnogo kasnije
al tu je..
i već dugo je tu...
bglavac
edin.kecanovic
