Ostavljam za sobom Energije Stare
Otvaram sad prozore...
Prekopavam ormare...
I puštam Svjetlost u svaki dio tame
Mirisi i boje Dušu moju mame.
Osluškujem Planetu...što ima mi za reći?
Prepuštam se njenom ritmu
Ja počinjem sa njom teči...
I osjećam se lako kao ptica na nebu
Pupoljak u zagrljaju njenom,
Što miluje me kao malu bebu...
Tijelo se leluja i odjeću skida
Mjehurići Svjetlosti tuširaju mi Dušu
Svaka Rana...Najstarija...i Najmanja...
Iznutra počinje da se vida...
Udišem u sebe sve dugine boje
Treperavo lišće šapuće mi:
Uzmi...Uzmi...Sve je tvoje!
Sve je Moje...Sve je Naše...
Energijom prizivam Proljeće u sebi
I darujem tu Svjetlost svima...
Darujem je Tebi!
bglavac
irida
edin.kecanovic
