Brže, što brže noge je nose
Preko procvaloga cvijeća i zelne trave
Dodiruje prstima hladne kapi rose
Meke kose saplela je oko ljupke glave...

Ranom zorom svijet još sniva
Tek poneki tračak sunca, granje obasja
U slobodi i lakoći tijelo joj uživa
Zjenica u oku iskri, od slobode zasja ...

Šumska vila trkom hita put svjetlosnih vrata
Možda danas ugledat će onostrani svijet
Mislima počela je glasove da hvata
Lepet krila poziva je na nepoznat let ...

A vrata čarolije već polako gasnu
U izmaglici nestaju kao da ih nije bilo
Šuma gubi pozornicu i predstavu jasnu
O Proljetnom Snu tek dušama se snilo ...

Zorom plavom, možda već i sutra
Zvončić jedan maleni razbudit će vilu
Mnogo prije no što cvrkut oplemeni jutra
U nogama bosim osjetit će jaku silu ...


Brže, što brže po šumskom putu juri
Do čarobnih vrata dimenzije onostrane
Po puteljku nevidljivom lepršavo žuri
Proljetni San da uhvati, prije no što zora svane ...


(safiris.blog.2009)