PROLJEĆE ŽIVOTA |
Gle, budiš se opet u proljeće rano |
a svud oko tebe razno cvijeće cvijeta |
a u tebi želja, sve da omirišeš, |
pa letiš ko pčela, od cvijeta do cvijeta |
|
Srkala si nektar, mirisala miris, |
al odjednom sumnja, sklopi tvoja krila. |
Nebi'l bilo bolje, da si miris dragi |
ili nektar slatki, s jednog cvijeta pila ? |
|
Ne žuriš li možda, previše kroz život |
pa te život dušo, ne može ni stići |
a možda te negdje, čekala toplina, |
a zbog žurbe svoje, ne možeš joj prići ? |
|
I jesen već stiže, kad plodovi zriju |
a hoće li cvijet tvoj, slatki plod donijeti, |
il' će vjetar hladni, i mrazevi rani |
hladnoćom svojom, latice mu spaliti. |
|