PROLJEĆE ŠETA S ISUSOM
Bi li tko, Isuse, jutros pogodio
Zašto ptice slatko pjevaju u cvijeću?
Jer imale nisu radi zime sreću
Zapjevat Tebi kad si se rodio.
Gle, kako se grana cvjetna uzbibala
Od smijeha pastira što se na njoj njiše!
I Tebe je majka u zipci zibala,
I bio si nasmijan k’o nikad više.
Ne zamjeri grijehu blaga razriješena
Što se po livadi u kvar zaletilo!
Ta, ono se ipak u spilji sjetilo
Ostaviti Tebi jasle pune sijena.
[1941.]