Dani se nezaustavljivo nižu,
Nestaje poklonjeno nam vrijeme,
Na kraju dana gasi se jedan svijet
stapajući se s drugim bezvremenskim,
Budni sanjamo i snivamo buđenje
negdje, opet,
da li?
riječi prate misli
što prazan papir pune,
tko će ih čitati kad dah moj više ne bude
beskrajem šetao?!
trajana