Ponekad me duša odvede
u prolaz između dva svijeta
tu čarobnjaci,uz vatre sjede
i ruža najljepša, miriše i cvjeta
Gdje stražare sjenke noći
a mašta stihove stvara
iz pehara,jedan anđeo ljubav toči
i duša se sa dušom razgovara
Kroz njega,vjetar prošlosti struji
u prolazu,između dva svijeta..
anđeoska pjesma bruji
sa zvijezdama se mjesec šeta..
Vilenjaci tu sagradiše svoje dvore
na toj dugoj,nepreglednoj cesti..
tu ,gdje vječne vatre gore
tu ćemo se svi,mi jednom sresti..
Kroz taj prolaz,svjetlo nek nas vodi
u njemu zastat ćemo neko vrijeme..
dok se u nama život ne rodi
i začne u nama,neko novo sjeme..
irida
bglavac
