Progresivnost

 

Da li u životu iskustva biram,

ili po tom pitanju stagniram?

Sve mi se čini da je u pitanju stagniranje,

a ne svjesno progresivno biranje.

Progresivnost nije pasivnost.

Progresivnost je aktivnost,

samodisciplina i kretanje,

uzorno ponašanje i shvatanje,

života u njegovoj srži

koje opstanak vrste u naručju drži.

Progresivnost drži uzde u ruci

kod nje nema...potegni...povuci

jasno se zna smjer kretanja

u kojem nema ničijeg smetanja.

Progresivnost iscjeljuje iznutra i iz vana

vidi životne situacije sa svih strana,

svu agresivnost u ravnotežu dovodi

prema zdravim odnosima u životu vodi.

Kad planove dnevne smišljam,

obično o progresivnosti ne razmišljam

a ona djeluje neprimijetno

bira za mene ono što je spretno.

Tamo gdje je neuspjeh, uspjeh bira

sa svakim djelovanjem ima dodira.

Kad progresivnosti nisam svjesna

koža mi postaje tijesna,

pa sam nekako nezadovoljna

kad ne koristim iskustva voljna.

 

Sad sam svjesna...da nije progresivnosti

ne bi djelovali nikakvi oprosti.

Hvala ti progresivnosti

što djeluju moji oprosti!

Kad je progresivnost na djelu

u svom djelovanju, obuhvata me cijelu

tad mi sve, kao po „loju“ ide,

a ljudi me sretnu i zadovoljnu vide.

Hvala ti progresivnosti što postojiš,

što ispred mene uspjehe krojiš,

što me u zdravom stanju održavaš,

što me u mojim aktivnostima podržavaš,

što me bodriš kad mi se raditi neda,

što me liječiš kad me tko poprijeko pogleda,

što me na samodisciplinu podsjećaš,

što samnom skupa osjećaš

kako se ispravnim putem korača,

a život u cjelosti...zdravo svaća.