Živjela je sama,

od smrti muža prije nekih dvadeset godina.

 

Nosila je samoću dostojanstveno,

šarmom ocvalih desetljeća.

 

Moja,

i ne samo moja,

profesorica engleskog jezika,

otišla je k anđelima na počinak.

Ili u novi početak?

Tko to zna.

Bog jedini.

 

Srce,

posjedovala je ona,

ljubav i mir tako rijetke plemenitosti.

 

U samotnosti stana,

naslonjena na kuhinjski prozor,

hranila je ptičiji svijet nebodera,

svakodnevnom molitvom dobrote srca.

 

Jednoga jutra ugledala je ljubavnu igru goluba i grlice na susjednom krovištu.

 

Hranili su jedno drugo mrvicama kruha,

siteći se međusobnim poljupcima,

unoseći svatko svoju zaljubljenost u utrobu one druge sretne jedinke

postojanja.

 

Onoga dana kada mi je to ispričala,

na pauzi između predavanja,

ušla je u moj život fascinantnim neizbrisivim tragom! 

Leo