Pravda bi zemaljska i demone rasplakala da je čuju

i mrtvi bi joj se smijali kad bi mogli da je spoznaju

Tamnica i smrt sitnim grješnicima pripadaju

slava čast i bogatstvo onima što veliki ostaju

Kradljivca cvijeta ponižavaju i osuđuju

a kradljivca polja hrabrim i odvažnim nazivaju

Ubojicu tijela zbog njegova prijestupa ubijaju

a za ubojicu duše neće ni da znaju

 

U Prirodi nema pravde

u njoj nema ni kazne

I kad vrbe svoju sjenu bace

ponad prašne zemlje

čempres nikada ne kaže

da to krši propise

Ljudska pravda sliči na smetove

što se tope čim ih spazi sunce

 

Daj mi flautu i zapjevaj

jer pjesma je pravda srcima

Zvuk flaute traje

i kad odzvoni grijesima