Možda
jednog dana
nakon
mnogo lutanja
i stradanja
kroz ovaj život
u kojem nas
tuku vjetrovi
i oluje,
negdje,
na nekom
mjestu,
zastaneš,
razmisliš,
pa kažeš;
„Imao sam
jednom,
negdje,
u jednom
trenu,
jednu ženu,
s kojom sam
imao
na dlanu
svu
sreću svijeta!
Nisam ju
prepoznao,
niti ju čuvao.
Nisam joj
dao da raste,
da cvijeta.
Jednog ju je
dana
otpuhao vjetar
sa moga dlana
i tko zna
u čijem
je srcu,
sada,
njena ljubav
posijana!“