Dok hodim putevima
i čujem poj ptice
udah svježi,
iz grudi mi se vine,
a srce za njom poletiti hoće...
I dok hodim putevima,
i vidim brdo prekriveno šumom
ruka mi sama poleti
da pogladim zelenilo
kao kosu ljubljenoga...
Dok hodim putevima
tuge i traženja,
sam pogled mi na liticu padne
i duša mi sama poleti
na vrhunce nebu blizu...
I sve dok hodim
očiju otvorenih,
priroda me tješi,
poticaj mi daje,
snažnija budem,
dok ljubav jača...
Osjetim toplinu,
zahvalnost mi iz nutrine buja,
a voda mi pozdrav šalje
i teče sa mnom dalje...
bglavac
edin.kecanovic
