I plovi ta čudnovata korablja
Kao svijetla, na pučini baklja....
Prepuna je raznolikih duša
Od kojih svaka, svaku sluša....
Na katovima raznim, pjesma se čuje,
ljubav i mir označuje,
molitvu predvode nježne ruke,
valove i vjetar pretvaraju u zvuke...
uhu ugodne i srcu drage,
da im za daleki put ne nedostaje snage.
Kraj se putu ne nazire,
More se na sve strane prostire...
A pripovjedač i dalje govori
Svi su mu dobri izvori..
Da napiše lijepu priču,
Ideje joj samo niču.....
I dok čekam nastavak,
Da odagna još jednam oblak...
Pripovjedaču šaljem zagrljaj snažni,
Za za misao i stil odvažni.
bglavac
edin.kecanovic
