Ponekad sam i princeza i prosjakinja

sve u istome danu

princeza srca tvoga

i prosjakinja što dotiče staru ranu

princeza na kojoj se kruna zlati

kad me riječima smještaš u visine

prosjakinja koja mora da plati

sve snove i sve taštine

a dan beskrajan biva

kad živim u svojoj kuli od stakla

princeza u meni se skriva

prosjakinju rukom sam dotakla

oblačim haljine bijele

cvijeće u kosu zadjenem

kad ne puštam da rane zacijele

noću se ko prosjakinja prenem

prosjakinja i princeza

žezlom osvijetlim noć

sjajim ko zvijezda u tami

 valovite misli..mračne sjene

i nedoumice skliske

gdje ima više mene

kad ljubav prosim

Ili nižem svoje biserne niske