Primanje – davanje… primanje- davanje…
Budnost – spavanje… budnost - spavanje…
Sve pokreće se u cikličkome slijedu
Danas je rođenje … sutra češljaš kosu sijedu.
Prohujao ljudski životni vijek
A da okom ni trepnuo nisi
Kozmos nastavlja svoj vječan tijek
Redak si u stranici gdje karmički su spisi.
Koliko si riječi prosuo u vjetar...
Kakva su te dijela pratila danju...
Da li duša dobila je na širini barem milimetar,
Il' provodila vrijeme u uspavanom stanju?
Misliš … Probuđen si?
Sve dok o tome misliš, pomaka nema
Tek spoznajom i vlastitim iskustvom
Možeš znati gdje si,
Jer možda nekome trn si, drugome melem-krema.
Primjećuješ, ego mudrolije niže
Jednu za drugom, tek prepisane,
Ili već bezbroj puta ponovljene riječi
Kao suho tlo na mjestu plodne riže
Čiju neplodnost voden tok može da izliječi.
Ni u tom iskustvu, Znanje, duša prepoznati neće,
Sve dok kao bistra voda, preko riže ne poteče.
U tom trenu svaka misao u zaborav će pasti
Jer jedino u slobodi protjecanja
Ljubav može cvasti.
Primanje –davanje…primanje - davanje…
Budnost – spavanje…budnost- spavanje…
Sve pokreće se u cikličkome slijedu
Dar je rođenje
Dar je doživjeti i kosu sijedu.