Negdje tamo,
na onoj kući
negdje do ceste, prozor treći
takvom čežnjom gledao sam,
da ne mogu riječima reći
jedan okvir, komad stakla
bio je cijeli moj svemir
samo rukom si me takla
i od tada
moj si nemir...
Da pokloniš najljepši cvijet
i dragog kamena sjaj
ja bih ga mijenjao
za tvoj zagrljaj...
Kad pokloniš mi otrovni trn
iz ruke ga uzimam ja
samo da tebe osjetim
tebe prije sna...
Negdje tamo
na onoj kući
negdje do ceste
prozor treći
tebe draga
ljubit ću cijele noći
iako mislim
da zbog umora od posla
neću moći
tamo je vječiti
je izvor
mojoj žalosti
i sreći...
bglavac
irida
edin.kecanovic
