Zamolit ću Kraljicu dubina,

da nježnom rukom svojom

razlije moj odživljeni dan

po oceanu plavom,

pusti svaku kap suze

da prepozna

i osjeti okus soli svoje...

Oslobođena tijela

oslobođena misli,

skinut ću sa sebe i zadnje tragove krljušti

sa zlatne ribice želja,

i bez ičega,

potražiti skaline,

one žuđene

one koje vode,

do smiraja,

do slobode...

Neću zaobići

ni jedna plava vrata,

jer znam,

iza svakih

jedan moj uspavani prijatelj spava,

a ja neću da ih budim,

tek ispred vrata

stavit ću im malen cvijet

i dašak oblaka,

i prah leptira..

Znat će da sam bila

pored vrata im prolazila

ali me neće dozivati,

jer san

će do jutra potrajati

dok ću ja

nekim mojim svemirima radosna

letjeti..