Prijatelju moj, pitas me o Bogovima nasim

Bogovi su zrak koji udisemo

Bogovi su zemlja kojom hodimo

Bogovi su nebo kojim letimo

Kakva li je pomoc od prijatelja koji dan, dva zivi

Zar ne vidim slabost njegovu slabu

Sliku ljudskoga sna , ljudskog roda slijepog

Sto nemoci svojom teskim verigama je sputan

Bogova reda i mjere ljudski snovi porusiti nece

Prijatelju moj, pitas me o ljudstvu nasem

Mnogi se ne kaju za djela svoja

Ali se boje osvete

Jer je kod covjeka tako da mora grijesiti

Kako bi mogao trpjeti

Prijatelju moj, i postenjak strada i onaj koji istinu iska

Ako ga zla kob sveza s zlom druzbom

More guta pobozna ako na istom brodu krene sa opakima

A bic bozji osine i pravednike ako ljude tjeraju

Sa praga svoga i ako za bogove nase ne haju

I ako misle samo na to da plijen grabe

Prijatelju moj, pitas me o ljubavi

Ljubav je kao Dijana nasa koja lovi mudra i pravedna

prava se sreca ne da postici

ako se covjek ne drzi cudorednih zakona

pravda siba zla

blagosilja dobra

ubogome pribavlja pravo

o Dijanu se razbija zloba covjecja

Ona zapovjeda da se postuje pravo tudina

da se postuju domaci bogovi

da se postuju roditelji

jer je ljubav isto sto i uzajamno postovanje

sve je sreca ljudska samo dar bozji

ako li si ohol i ako glavu visoko drzis

pa se uzvisis samodopadno nebu pod oblake

sa zracnik kula svojih ruse te bogovi nasi

u propast

nikakva te sila spasiti moze

jer te jedina misao s neba krsi i zatire ti obijest

zato postuj Dijanu nasu, boginju vedra lika

jer je strelica odapeta njena pokoj ratnika

a ljubav strazar, noc, krijes i jutro ranjenika

zlatan gavrilovic kovac