Nedostaju mi dani kad smo znale što je život S čarolijom u očima gledale smo svijet I željele smo ga zajedno upoznati Dovoljno nam je bilo zajedno provoditi vrijeme Da bi bile sretne i radošću ispunjene A mašta nam je bila dio stvarnosti Osjećaji koji nisu radost bili su nam nejasni pojmovi Nismo znale što je ljubav ali znale smo voljeti A za zlo i tugu oko nas nitko nam rekao nije Trčanje kroz ulicu stavljalo nam je osmjeh na lica Snjegović nam je bio naš ledeni prijatelj A divile smo se običnom maslačku u travi Nedostaju mi dani kad smo znale što je igra Dosadan je ovaj osjećaj starenja i ozbiljnosti Daj vratimo se opet u ono vrijeme kad smo znale što je život