Kad prvi stih na papir kane
i mašta mrežu splete
ona kraj mene stane
i gleda me sa puno sjete
Opet moramo skupa
slagati misli i riječi
uz mene ponosno stupa
ko može da je spriječi
Na korak je ispred mene
pokazuje mi nove pute
ponekad me iz sna prene
dok se daljine pred nama slute
Riječi tad same poteku
ona ih mjesto mene reda
stvorimo tako malenu rijeku
u čamac do mene sjeda
Plovimo niz brzake
nad nama oblaci bijeli
postanemo sretne, jake
sa mnom se veseli
Rijetko me ostavlja samu
voli da se druži
razgrće preda mnom tamu
i vrijedno mi služi
bglavac
irida
edin.kecanovic
