Kao utopljenik koji se za veslo hvata

Bujica života ljudsku dušu nosi

I što vrijedi ako čovjek vještinom barata,

Moćna snaga vode sve će da pokosi ...

 

Prepustiti se zagrljaju riječnome,

Dozvoliti vrtlozima da vuku nas dolje

Ili postati sudrug pijanstvu vječnome

Od života napraviti pravo bojno polje ...

 

I tko će bolje znati od čovjeka sama,

Izbor nije lak i ponekad donese zlo

Modru rijeku u tom trenu zarobljava tama

Svatko tad se pita ;što trebalo mi je to?

 

Ima trenutaka burnih ,ima onih tiših,

Jer kako spoznat noć, ako ne  vidjesmo dan,

Putovanja   stranputicom, ili onih viših ,

Koje ljudi  nazvali su tek daleki san ...

 

San je možda preživjeti u ovom ludom svijetu

Koji poprima tok prebrze riječne struje

Uz plivanje prepustiti se ponekad i letu

Preživjeti poplave...potrese ...oluje .

 

http://safiris.blog.hr2007.g