Iz srca otkidam neke riječi, uzimam ih u ruke i stavljam da polako kapaju iz plavog flomastera ...

Formira se zgusnuta riječ, niz po niz i listovi knjige se pune u priče što su počele svoj život izvan ove bijele površine.

Sve je to slijepa mreža za snove, čaša vode u pustinji, dok nisam ugledala tvoje lijepe plave oči...

Kao prazna zvona na katedrali zvale su me da preskočim sjenu i zarotiram se oko tebe.

Uspjele su...

Čudim se samoj sebi, kako zaranjam u te plave oči, drugačije od onih koje sam voljela...

Pokrivaš sve moje oblike točno na onim mjestima gdje su prelomljeni pravci kretanja, pratiš me točno tamo gdje sam zastala i puštaš da se spajamo u mirnim nemirima, u čudnim tumačenjima pojava bez snopova svjetla...

Privikavaš me na sebe, učim kako ponovni život nije kruta umjetnost, već ono što je bilo duboko zatvoreno, svileno i mekano pa tek sada dobiva svoje prave oblike ...

http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php