Preoblikovanje stvarnosti
zahtijeva šarenu paletu
 i brdo kistova
zauzdavanje konja
koje su ostavili nomadi
seleći se na drugi kraj svijeta
ušutkavanje vlastitih sjena
što noću sjedaju
 do tvojih nogu
I maleno perce anđela
sa kojim pišeš
na izgubljenoj stranici
zahtjeva čekanje
na nekoj stanici
vlakova što polaze u ponoć
sa samo jednim putnikom
 oslonjenim na prozor
preoblikovanje stvarnosti
traži srce ratnika
što luta stepom
u potrazi za Jednorogom
ili nevinu dušu djeteta
što još vjeruje u čuda
traži sanjara luda
kojem su zvijezde namignule
pa reda nepovezane slike
plešuć na mjesečini kao derviš
prosjaka što ljubav moli
i koricu kruha
što otimaju mu ptice
na vjetrovitim kulama
vilovitih dvoraca
negdje…među oblacima