Pitao me jedan Starac;
Dijete, bojiš li se Smrti?
U mislima mojim nastao je Tajac,
Mozak počeo je filmove da vrti...
U sjećanje tad su došli...
Svi poznati Prijatelji mili...
Što u zemaljskome su životu
Na trenutak Pratioci mome Biću bili.
Tihi Šapat kao Žubor...dopire do mene
I Misao donosi jednu Važnu...
Što u Duši ostati će poput Stijene,
I otkloniti Prepreku tu Lažnu.
Prelazak je Dio Puta...
Jedan Korak...ništa više...
Ali Um je brži bio...
Strahom ovu Spoznaju uspio je da izbriše.
Odgovor sad tražim...a Starac me gleda,
Šutnja kao čelik izvire iz mene...
Misao se skriva...niti dah mu ne da...
Kao da bi riječ ta skinula mu breme.
I bujica poteče...
Bez Riječi...Satkana od Suza...
Od Tuge...Boli...i Neznanja...
Protrljala sam oči...Probuđena...
Sretna jer ovo je bio dio mojih Sanja.
Preko Snova spoznajemo ...
O Rađanju...
O Životu...
I o Smrti...
Ponekad i Mudri Starac navrati...
Tek toliko da podsjeti Dušu ...
Vječnost je Ta ...
Što Životni Film u Beskonačnosti vrti...
irida
bglavac
