Prekrasno zagrebačko jutro
U osvit rani dok maglene koprene
Sanjivo blijede,
Mir naš u nama.
I pregršt bijelih latica sna.
Odsanjani snovi
Traže mjesto svoga zaborava.
Prekrasno zagrebačko jutro,
Dok nebo ljubičasto sjaji,
Dok ptice rijetke
Tek cvrkutom tu su.
Živost zamrla lagano se budi
I koraci sna polako blijede,
Tražeći utočište
U misli stare izgubljene pjesme.
O ,ovo prekrasno zagrebačko jutro,
I prve zrake jutarnjeg sunca
Više nitko ne može oduzeti.,
Ne može se zaboraviti,
Oslikano u meni,
našlo je utočište u misli,u sjećanju
miru,shvaćanju i tajni.
10.3.2009.zg ,6.34 h
bglavac
irida
