Danas predajem ovo malo nade
u tvoje ruke, andele moj.
Oprosti mi sto je tako mala,
sto sam je stisla izmedu sjena.
Oprosti mi sto ne dizem glavu,
dok me zaogrces
svojim prisustvom.
Znam da si tu,
osjecam tvoju snagu,
al moja srce se skupilo,
na obzoru sjena
i pita se nevjerno,
mogu li dalje.
Jedna ruka se drzi za skute moje,
i kao ja sto se priklanjam tebi,
tako ona od mene cuda ceka,
kapni samo jednu kap,
kap ljubavi vjecne,
i moja ruka primit ce njenu,
Osjetit ce kao i ja sada,
dok pocivam na krilu tvome,
sigurnost i nadu sto tjera
te zemaljske sjene.
irida
bglavac
