sjedila sam
na dnu stepenica,
pred tvojim vratima…
bez daha gledajući
da li ćeš
dodirnuti kvaku…
u jednom trenutku
kao da sam čula
poznati zvuk…
otključavaš?
ne… nisi…
učinilo mi se!
učinilo…
možda nisi tu,
možda spavaš,
možda ne znaš da sam tu,
možda…
tražim prave riječi…
ne smijem kucati…
ne opet!
ne smijem…
prsti bi lupkali,
ali ja im ne dam…
prije odlaska,
dlanovima sam svojim
dodirnula ta tvoja vrata,
i, još jednom,
blagoslovila tvoje postojanje…
kad otvoriš,
naći ćeš darove moga srca
na svom pragu
hvala ti
za svaki trenutak
koji si proveo sa mnom,
za svaki osmijeh,
za svaku toplu riječ…
hvala ti!
odlazim…
sa ugla tvoje ulice
gledam u nebo…
stisli se oblaci
u mojim očima…
kiša će…
bglavac
irida
edin.kecanovic
