Ako te ova noć pokrije sa mnom,
umjesto s mjesečinom,
ne daj se zavesti ramenima mojim,
jer ona su samo mjesto za budan san
koji se boji zatvoriti oči,
strahujući da ne probudi ptice u gnijezdu.
Ako te pogled luckaste želje odvede
na moje beskrajno uzglavlje,
gdje mi vedro nebo krade snove,
ne daj da te prvi minut ljubavi okiti kolajnom
iskovanom od mojih pobožnih riječi.
Ako ti zadnja nada osuši suze,
i nametne strah od kojeg predeš i pleteš
zlatne niti ljubavi,
ja ću ti onda dati moje suze,
jer ionako pripadaju samo tvom oku.
Dat ću ti i moje koplje od zlata,
da pobjediš u ratu koji je ljepši
od bilo kog mira.
I da pitomu dolinu obraslu modrim lišćem
zamotaš i uspavaš između mene i mora.
Ako dodirneš srce koje voliš,
neka se od tog dodira zapletu vrbe
pred svanuće koje čekaš.
A prije toga stegni moje ruke.
I grudima ih svojim predaj.